Prvobitni hram spominje se 1764. godine. Za vrijeme carice Marije Terezije izašla je naredba da se sva sela isele bliže javnim drumovima(cestama), pa se od 1793. godine spominje hram "Rođenja presvete bogorodice".
Nacrtani templo na crkvi je nacrtao Đorđe Rakić.
Godine 2003. hram je generalno obnovljen izvana, te je iste godine sagrađena crkveno parohijska sala.
Parohija broji 177 pravoslavnih domaćinstava. Sadašnji sveštenik u Srijemskim Lazama je jerej Sava Simić.

Formiranjem novog naselja Novi Jankovci nakon 1745. godine i konačnog razgraničenja između Granice i Provincijala (civilni cio Hrvatske i Slavonije), to naselje je u crkvenom teritorijalnom ustrojstvu pripalo župi Stari Jankovci koja je potpunu samostalnost stekla 1750. godine. U samom početku postojanja sela ono nije imalo svoju crkvu. U vizitaciji iz 1754. godine se navodi: "Filijala Novi Jankovci, udaljena od župe četvrt sata hoda, bez ikakve je crkve."

Crkveni vizitator je 14. VIII. 1782. godine prvi puta registrirao postojanje drvene crkve posvećene Sv. Andriji koja je imala kapacitet za 80 osoba. Točnu je godinu gradnje teško utvrditi osim da je izgrađena u periodu između 1754. i 1782. godine. Zidana crkva u Novim Jankovcima kakvu danas poznajemo i na današnjem položaju je izgrađena u razdoblju između 1782. i 1811. godine. Naime, crkveni vizitator je 19.VII. 1811. godine zapisao da se u selu nalazi zidana crkva veličine 8 x 3 orgije ili hvata. Očigledno da je i ona bila posvećena Sv. Andriji, jer je imala drveni oltar sa slikom Sv. Andrije obješene s lijeve strane sakristanskih vrata. Sakristija je bila veličine 1,5 x 1,5 orgija ili hvati. Imala je zidani toranj sa 2 zvona težine od 300 i 200 libara. Crkva je kasnije dobila novu posvetu i sada je crkva Svih Svetih. Crkva je nakon privremene okupacije Novih Jankovaca i progonstva hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva potpuno devastirana. Nakon povratka prognanika 1997. godine crkva je obnovljena. Sada katolici Novih Jankovaca mogu opet normalno obavljati sve vjerske obrede u svojoj crkvi.

Ovaj članak je u izradi.

Selo Slakovci (Zlaakowcz) se u povijesnim dokumentima prvi puta spominje u povelji iz 1506. godine, kao najbliže naselje slakovačkom gradu ili kaštelu. Po svemu sudeći selo Slakovci je postojalo i znatno prije 1506. godine. S progonom Turaka iz Slavonije i Srijema 1691. godine i nastupanjem austrijske vlasti, vjerojatno prije nego su službeno počeli procesi ušoravanja sela u Granici, okupilo se stanovništvo iz Slakovaca i drugih okolnih sela na lokaciji oko današnje rudine "Jošina" i formiralo poslijeturske Slakovce. To je bio položaj tzv. starih Slakovaca.

Već početkom 18. stoljeća sagradili su Slakovčani u tim starim Slakovcima drvenu crkvicu posvećenu Sv. Ani. Zašto je baš bila izabrana posveta Sv. Ani, nepoznato je. Godine 1729. vizitator Pečujske biskupije je zabilježio: "Selo Slakovci je udaljeno od vukovara 2 sata hoda. Tu se nalazi crkva Sv. Ane, jednostavna iz drveta, pokrivena trskom i blizu rušenju. Ima toranj sa zvonom kao i u Jankovcima. Postoji 1 oltar, ali bez slike i uresa, tako da se tu služi misa samo na posvećenje crkve kada dođe vrlo mnogo naroda. Groblje je dosta veliko, blizu je šume i ograđeno jarkom." Nešto kasnije vizitacija iz 1754. godine navodi: "U filijali Slakovci je, također, postojala drvena crkva posvećena Sv. Ani." To je očito bila crkva u starim Slakovcima, na starom položaju. Slakovci su pripadali za Turaka jedno vrijeme župi Laz, pa župi Jankovci. Poslije Turaka pripadoše vukovarskoj župi da bi 1750. bili pripojeni župi Jankovci. S ušoravanjem i preseljenjem Slakovčana iza 1755. godine na današnji položaj izgradiše Slakovčani novu zidanu crkvu Sv. Ane na današnjoj lokaciji. Poznati biskupijski povjesničar Emerik Gašić (podrijetlom iz Komletinaca) preuzevši podatke iz zapisnika kanonske vizitacije piše: "1782. nova ecclesia S. Annae ex solidis materialibus", to jest, u Slakovcima je sagrađena nova crkva Sv. Ane od čvrstog materijala 1782. godine. Ta crkva, građena u duhu baroknog klasicizma, uz manje adaptacije ostala je takvom do privremene okupacije Slakovaca 1991. godine. Emerik Gašić u svom rukopisu navodi: "U Slakovcima je župa osnovana već 1794. godine, da bi egzistirala samo do 1796. godine. Prvi župnik ove kratkovjeke župe je bio Josip Blagajac."

Slakovačka župa je ponovno osnovana 21. travnja 1876. godine dozvolom đakovačkog biskupa Josipa Juraja Strossmayera.

Crkva Sv. Ane je, nažalost kao i mnoge druge crkve, nakon privremene okupacije Slakovaca 20. IX. 1991. godine potpuno srušena i zapaljena. Srećom po Slakovčane odmah nakon povratka 1997. godine donacijama mnogih darovatelja Crkva Sv. Ane je među prvima u Podunavlju potpuno obnovljena i ponovno zasjala punim sjajem. Svečana posveta obnovljene crkve je bila 15. VII. 2000. godine. Izvana je izgledom ostala ista, ali je iznutra potpuno drugačiji i moderniji inventar, tako da je onaj prekrasni barokni inventar ostao samo u sjećanjima starijih Slakovčana.